Subject and Object Pronouns
Uvod
Sa ličnim zamenicama se sretneš već u svojoj prvoj lekciji i naučiš koji oblik glagola to be “ide” uz koju zamenicu (lekciju o glagolu to be pročitaj ovde). Međutim, ubrzo primetiš i to da se ponekad koriste oblici I, he ili they, a ponekad me, him ili them. Hajde da naučimo koje su razlike i kako da izbegneš najčešće greške.
Šta su zamenice?
Zamenice (Pronouns) su reči koje koristimo umesto imenica ili imeničkih sintagmi kako ih ne bismo često ponavljali. Šta bolje zvuči?
-
- My brother Jeremy is 22 years old. My brother Jeremy is a student. I see my brother Jeremy every weekend.
- My brother Jeremy is 22 years old. He is a student. I see him every weekend.
Drugi primer zvuči prirodnije jer smo izbegli bespotrebna ponavljanja. Da vidimo zašto.
Subject Pronouns – lične zamenice na mestu subjekta
Subjekatske zamenice u rečenici vrše funkciju subjekta, odn. vršioca radnje. Zamenicu za prvo lice jednine, I, uvek pišemo velikim slovom.
U potvrdnom obliku ove zamenice stoje ispred glagola, na mestu vršioca radnje. Evo par primera.
-
- He has got two brothers.
- We play chess.
- I love coffee.
Ovo se, naravno, menja u upitnom obliku u zavisnosti od glagolskog oblika. Uvek stoje posle glagola to be (nebitno da li je glavni ili pomoćni glagol u rečenici):
-
- Are they still at work?
- Is he being prosecuted?
Subjekatska zamenica u upitnom obliku inače uvek stoji posle pomoćnog glagola:
-
- Do you cycle every day?
- Has she been working out?
- Had they left the cottage before the blizzard began?
Object Pronouns – lične zamenice na mestu objekta
Objekatske zamenice u rečenici vrše funkciju objekta i stoje posle prelaznog glagola (glagola koji “traži” objekat).
She put it in the box. (Stavila je to u kutiju.)
I gave them a business card. (Dao sam im/njima posetnicu. – ovde zapravo imamo dva objekta, pravi i nepravi, odn. direktni i indirektni: kome dajemo nešto i šta zapravo dajemo).
Obrati pažnju na prevod: njihovo značenje na srpskom zavisi od toga da li su u dativu (nepravi objekat) ili u akuzativu (pravi objekat).
-
- I invited him to the party. (Pozvao sam ga/njega na žurku.)
- I brought him a gift. (Doneo sam mu/njemu poklon.)
Kako da znamo koja nam je zamenica potrebna?
Da maksimalno pojednostavimo sve ovo.
Ako se reč nalazi pre glagola i označava vršioca radnje, koristi se subjekatska zamenica.
-
- She runs fast. (Ona trči brzo.)
- We want a new teacher! (Mi želimo novog nastavnika!)
Ako se reč nalazi posle glagola i trpi radnju, koristi se objekatska zamenica.
-
- I love her. (Ja volim nju./Volim je.)
- Help us find him. (Pomozi nam da ga nađemo.)
Najčešće greške koje učenici prave
Nema ovde puno filozofije. Greške najčešće nastaju kada učenici pomešaju ulogu koju zamenica ima u rečenici. Nekada zbog brzopletosti (pa i sami primete da rečenica zvuči čudno i isprave grešku), a nekada zato što sa objekatskim zamenicama još uvek nisu na ti.
⊗ Give we the answer.
✅ Give us the answer.
⊗ Her isn’t working today.
✅ She is not working today.
Zaključak
Od zamenica ne možeš pobeći. Stalno ćeš ih koristiti i stalno ćeš na njih nailaziti jer predstavljaju samu osnovu komunikacije. Nema puno oblika; dobro ih nauči i obraćaj pažnju na to koju funkciju imaju u rečenici.
Subjekatske zamenice (I, you, he, she, it, we, they) uvek stoje na mestu subjekta i vrše radnju, dok se objekatske zamenice (me, you, him, her, it, us, them) koriste kada “primaju” radnju glagola ili kada dolaze posle predloga. Kroz primere i praksu ćeš brzo uočiti obrasce i primenjivati ih. Kada jednom savladaš njihovu pravilnu upotrebu, komunikacija postaje jasnija, a rečenice zvuče prirodnije.


