Possessive Adjectives and Possessive Pronouns
Uvod
Taman naučiš da kažeš This is my phone, kad eto tebi rečenice It’s not yours, it’s mine! Ili: It’s not its toy.
Ako ti potonje rečenice nemaju baš mnogo smisla, hajde da to promenimo.
Prisvojni pridevi u engleskom jeziku (Possessive Adjectives)
Jedna od prvih definicija koje upamtimo u životu jeste definicija prideva u prvom razredu osnovne škole: pridevi su reči koje stoje uz imenicu i bliže je određuju. Dakle, ako kažemo That’s a lovely dress, reč lovely je pridev koji opisuje imenicu dress. Međutim, kada hoćemo da iskažemo pripadnost, odnosno čije je nešto ili čiji je neko (član porodice ili prijatelj), koristimo prisvojne prideve. Kao i opisni pridevi, i oni stoje uz imenicu čiju pripadnost iskazuju.
-
- Look at his car! (Vidi njegov auto!)
- Those are their brothers. (Ono su njihova braća.)
- Where’s my speaker? (Gde je moj zvučnik?)
- I can’t find her phone number! (Ne mogu da nađem njen broj telefona!)
- Don’t touch our trophy! (Ne diraj naš pehar!)
*Obrati posebnu pažnju na prisvojni pridev za treće lice jednine, its (označeno asteriskom u tabeli). Iako se odnosi na predmet, životinju ili pojavu, uglavnom ćemo ga prevoditi kao njegovo, njeno ili svoje, u zavisnosti od konteksta i roda imenice ispred koje stoji.
-
- my dog’s toy = its toy (njegova/njena igračka)
- Your theory has its flaws, but it’s intriguing. (Vaša teorija ima svoje mane, ali je intrigantna.)
- My desk is yellow, but its legs are black. (Moj radni sto je žut, ali njegove nogare su crne. – taj sto = muški rod u srpskom jeziku)
Za razliku od prisvojnih zamenica o kojima ćeš ubrzo čitati, prisvojni pridevi se ne mogu upotrebiti samostalno. Rečenice “Look at his” i “Those are their” ne bi imale smisla.
Prisvojne zamenice u engleskom jeziku (Possessive Pronouns)
Za razliku od prisvojnih prideva, prisvojne zamenice stoje samostalno, odn. posle njih ne može stajati imenica. Na osnovu konteksta tačno znamo za koju imenicu se odnose i kakvu pripadnost iskazuju. Da se vratimo na rečenice iz uvoda koje će sada imati više smisla.
-
- That phone isn’t yours. It’s mine! (Taj telefon nije tvoj. Moj je!)
Time što smo upotrebili ove prisvojne zamenice, mi smo zapravo značajno skratili rečenice. Uporedi.
-
- That phone isn’t your phone. It’s my phone! (Taj telefon nije tvoj telefon. To je moj telefon!)
Rečenice zvuče mnogo prirodnije, a tvoj sagovornik neće zaspati dok mu objasniš šta je čije.
Da vidimo još nekoliko primera.
-
- My hair is longer than yours, but yours is more beautiful than mine. (Moja kosa je duža od tvoje, ali tvoja je lepša nego moja.)
- This classroom is ours, not yours. (Ova učionica je naša, a ne vaša.)
- The victory was theirs. (Pobeda beše njihova.)
- I can’t decide for you. The decision is yours. (Ne mogu da odlučim umesto tebe. Ta odluka je tvoja.)
- That was his responsibility, not hers. (To je bila njegova odgovornost, a ne njena).
Najčešće greške
Kada učenici nauče prisvojne zamenice, u početku se dešava da ih koriste umesto prisvojnih prideva. Kroz vežbu se ovo brzo savlada, naročito ako se na samom startu lepo razjasni.
⊗ That’s hers sister.
✅ That’s her sister.
⊗ Where’s ours lunch?
✅ Where’s our lunch?
Međutim, ovde dolazimo i do najčešćih grešaka zbog kojih nama nastavnicima zaigra kapak i u sebi se pitamo šta smo Bogu zgrešili. Uključuju “mešanje” prisvojnih prideva (your, his, her, its, their) i skraćenih oblika (you’re, he’s, she’s, it’s, they’re).
⊗ He’s sister is beautiful.
✅ His sister is beautiful.
Uz imenicu stoji prisvojni pridev da označi pripadnost. Pogledaj i ove primere.
⊗ Their so funny.
✅ They’re so funny.
⊗ This is they’re printer.
✅ This is their printer.
⊗ She’s parrot has escaped!
✅ Her parrot has escaped!
⊗ His a good friend.
✅ He’s a good friend.
⊗ I can’t find it’s case.
✅ I can’t find its case.
Moj favorit:
⊗ Your wrong.
✅ You’re wrong.
Prisvojni pridev je its, a it’s je skraćeno od it is.
Ako nisi siguran da li je jedno ili drugo, evo jednostavnog testa: probaj da rečenicu izgovoriš sa it is i vidi da li ima smisla.
-
- This is it’s house. -> This is it is house. Ova rečenica nema smisla tako da nam u prvoj rečenici sigurno treba prisvojni pridev. To znači da bi ispravan oblik bio This is its house.
- It’s a beautiful house. -> It is a beautiful house. (Isto značenje, skraćeni oblik – rečenica je ispravna.)
Naravno, isto važi i za ostale oblike glagola to be.

Zaključak
Nadam se da ti je sada jasnija razlika između prisvojnih prideva i prisvojnih zamenica. Hajde da sumiramo.
-
- Prisvojni pridevi uvek stoje ispred imenice i ne mogu se koristiti bez nje.
- Zamenice je u potpunosti zamenjuju i u rečenici stoje samostalno.
Zašto je važno da ih razlikuješ? Zato što te “sitne razlike” čine da zvučiš prirodno i samouvereno umesto da rečenice rastežeš i bespotrebno ponavljaš iste reči. Svaki put kada kažeš nešto poput Hey, that’s mine! praviš korak bliže tome da zvučiš kao native speaker. Zato nemoj da gledaš na njih kao na dosadna pravila, već kao na super alatke koje ti skraćuju rečenice i smanjuju šanse da zvučiš dosadno.
